Linux Server

Dana siječanj 10th, 2012, objavljeno u: Wireless advanced od strane Komentari isključeni za Linux Server

Linux kao besplatan i jedan od najsnažnijih OS –a trenutno nam može ponuditi puno što se tiče mreža i mrežnih servisa. Na njemu možemo imati dinamični DNS klijent, chat server, file i FTP server. Sve to uz vrlo male zahtjeve na hardware. Što je najbolje ima jako dobru podršku za wireless drivere. Šak i puno bolju od windowsa. Na njemu možemo relativno lako premostiti wireless na žičanu mrežu, podignuti client ili AP. Sve šsto je prije opisano na mikrotiku praktički se može i na linuxu. Dosta toga već je ugrađeno u kernel pa ćemo morati vjerojatno kompajlirati iznova što na novijim mašinama predstavlja zanemarivo vrijeme. U nastavku ćemo opisati kako postaviti linux kao client i AP, te ukratko opisati ostale mogućnosti.

Kod ovog zadatka smo koristili Gentoo distribuciju zbog paket menagementa koji koristi. Stvari koje nam trebaju skidaju se sa repositorya i kompajliraju kako mi želimo pomoću USE flagovova. Distribucija se na prvi pogled čini malo teža za savladati zbog kompliciranije instalacije, ali je zato daljnje korištenje dosta lakše i ugodnije od ostalih distribucija.

Prije nego počnemo raditi bilo šta na gentoo linuxu moramo imati osposobljen Internet. Zapravo i ne moramo imati ali to komplicira svari u jako puno pogleda. U slučaju da se spajamo na net preko pppoe protokola trebati će nam i pppoe client. Naravno njega nemožemo instalirati preko interneta kao i ostale pakete pošto nam je on sam potreban za spajanje na Internet. Zbog toga ne smijemo zaboraviti na njega prilikom instalacije odnosno LiveCD environment –a. Sama konfiguracija se odvija kroz nekoliko skripti ili par config datoteka.

Prvo što nam treba je pppoe-setup skripta koja će nam pomoći pri konfiguriranju rp-pppoe klijenta. Ona će automatski unijeti potrebne vrijednosti u /etc/ppp/pppoe.conf te u pap-secretsi chap-secrets koje se nalaze u istom direktoriju kao i prvi. Nakon što je to gotovo pppoe konekciju dižemo skriptom pppoe-start, stopiramo pppoe-stop, a provjeravamo pppoe-status.To bi bilo dovoljno što se tiče pppoe protokola i spajanja na danas sve popularnije adsl veze.

Sada imamo sve što nam je potrebno za prvo skidanje potrebnih paketa i njihovih dependency –a. Ovisno o tome što želimo, klijent ili ap, moramo voditi računa o chipsetima kartica. Trenutno su najpopularniji RT2500 i Atheros. RT2500 je inače prvi izbor ako je u pitanju klijent dok za ap on još nema stabilnu podršku.

Za pogledati koje će nam sve pakete povući sa Interneta emerge –pv madwifi-ng Download i compile emerge madwifi-ng

.

Naredba modprobe podiže željeni modul, a u našem slučaju potreban nam je modprobe ath_pci. Želimo li skenirati ili bilo što drugo prije moramo podići wireless interface. To radimo sa ifconfig ath0 up, a izlistavamo postojeće sa ifconfig. Nakon što podignemo interface alat iwlist će nam pomoći u skeniranju, komanda ide Iwlist ath0 scann.

Tu možemo vidjeti koji su sve čvorovi oko nas te po tome odabrati najbolji kanal. Madwifi po defaultu diže driver u station modu što je zapravo klijent. Da bi to spriječili i stavili ga u AP mode podignut ćemo modul sa „modprobe ath_pci autocreate=none“ te nakon toga podignuti interface u ap modu sa „wlanconfig ath0 create wlandev wifi0 wlanmode ap“. Ostalo konfiguriranje nastavljamo sa iwconfig. Config file koji možemo ručno editirati je „/etc/conf.d/wireless“. Da ne bi kod svakoga restarta morali ručno podizati interface gentoonam vrla lako omogućava podizanje skripti na bootu.

U našem slučaju to radimo sa „ln -s net.lo net.ath0“ pa zatim „rc-update add net.ath0 default“. Nekima je ovo dovoljno no meni je stvaralo određene probleme sa podizanjem interfacea pa smo i ovo dodali u conf.d/net skriptu:

„preup() {

if [[ ${IFACE} == “ath0” ]] ; then

# Some atheros cards need an extra up

# NOTE: the card is upped a few times anyway, so this *should* be redundant

interface_up “${IFACE}”

# Maybe give it time to settle

sleep 2

fi

}“

Ovo bi bilo sve što je potrebno za podići ap.

Konfiguracija klijenta je u neku ruku jednostavnija jer je rađena sa drugim chipsetom pa tako i drugim driverom. Pošto je chipset rt2500 prvo treba skinuti driver za njega, “emerge –searchrt-2500„ će nam to obaviti. Nakon što je sve gotovo također je potrebno podignuti modul sa „modprobe rt2500“. Da bi se spojili na ap trebamo podesiti konfiguracijski file koji se nalazi u „/etc/Wireless/RT2500STA/RT2500STA.dat “. Standardne postavke izgledaju ovako:

„[Default]

CountryRegion=0

WirelessMode=0

SSID=AP350

NetworkType=Infra

Channel=0

AuthMode=OPEN

EncrypType=NONE

DefaultKeyID=1

Key1Type=0

Key1Str=0123456789

Key2Type=0

Key2Str=

Key3Type=0

Key3Str=

Key4

Type=0

Key4Str=

WpaPsk=abcdefghijklmnopqrstuvwxyz

TXBurst=0

TurboRate=0

BGProtection=0

ShortSlot=0

TxRate=0

RTSThreshold=2312

FragThreshold=2312

PSMode=CAM“

Nakon setiranja pokrećemo interface te ga treba još dodati u default runlevel boot.  Naredbe „/etc/init.d/net.ra0 start “  pa zatim „rc-update add net.ra0 default “
Kada smo završili sa bežičnim postavkama preostaje nam još bridge LAN –a i W-LAN –a. Da bi uopće mogli išta trebamo skinuti „net-misc/bridge-utils“ paket ako ga nemamo te u „ /etc/conf.d/net “ treba upisati IP postavke za maloprije podešene intarfece.
Primjer konfiguracije:
„bridge_br0=”eth0 ra0″
config_br0=( “192.168.0.1 netmask 255.255.255.0” )
config_eth0=( “null” )
config_ra0=( “null” )“
Ovo je privelo kraju Linux mrežne postavke. Treba napomenuti da se umjesto bridgea može koristiti NAT, no on može praviti probleme kod broadcast prometa pa sam ga ja zaobišao uovoj konfiguraciji.